Downgrade
03.02.2006., petak
Bila sam na Zu! Napokon! I meni je bilo jako jako dobro..
30.12.2005., petak
holding back the year
 zadnji radni dan u ovoj godini, na sreću nemam puno posla.. slušam naravno muziku.. najljepše paše Lou Barlow.. i ljute me ovi što me prekidaju bilo telefonom, bilo dok ih vidim da mi nešto pokušavaju reči a ja ih ne čujem jer imam slušalice, bilo ovi preko messengera.. želim provesti ovaj dan mirno, otići ranije sa posla, autom se voziti po snijegu.. i ne stati nijednom na bljuzgavo tlo i promočiti cipele.. zaslužila sam, radila sam zadnjih par mjeseci doslovno skoro svaki dan vikendom.. ali ajde dobro, isplatilo se.. bili smo u pragu.. bilo je baš lijepo. ja jako volim taj grad i mogla bi već sutra ići po četvrti put tamo. u međuvremenu (a nisam stvarno dugo ništa zabilježila ovdje) preselila mi se firma tamo gdje se sele skoro sve, u predgrađe, no, novi zagreb, ni ne znam što je ovo, preko puta sloboštine, prema klari... ali ovo je valjda najgora lokacija koju su mogli naći.. i grozno mi je.. fali mi trešnjevka. fale mi svi bircevi koje sam mogla birati za ići pod pauzom, pekare, plac, fali mi grad! kod mene.. sve se nekako izjalovilo.. propali su neki planovi koji su me jako veselili.. ipak, neću reći propali.. odgođeni su.. vidjet ćemo.. ne znam više ni sama di živim.. selimo se stalno. eto jučer sam bila sva neka super divno raspoložena, danas sam nekako uspavana i već mi je dojadio ovaj snijeg. prekjučer smo išli mali i ja na jarun, valjala sam se po snijegu, radlili smo snjegovića i uživali u pravoj idili. ali sad bi bilo dosta.. ovo će se ionako samo pretvoriti u odvratno smeđe blato.  i da.. što me drži jaaako zadnje vrijeme, zapravo samo to i slušam po tramvaju itd. Minutemen i fIREHOSE. Minutemen me svaki put iznenade, a nedavno smo nabavili i neke albume od fIREHOSE koje nismo imali i ja sam se sasvim zaljubila.. ali već sam pisala i o Mike Wattu i njima, tako da i nema smisla. evo vam jedna za kraj. spooky malo :) i sretna nova!  |
21.10.2005., petak
Obavijest
|
Korisnike koji ne mogu pristupiti svojim blogovima molimo da objave novi post i stranica će ponovno biti dostupna na webu. Na tim blogovima arhiva trenutno neće biti dostupna, no bit će uskoro vraćena. Molimo za strpljenje. Ma da.. ionako ne pišem odavno.. ali eto možda je ovo prilika da se sjetim povremeno navratiti ovdje.. a mene ovaj dan podsjeća na ljeto :)  |
19.08.2005., petak
In an Expression of the Inexpressible
|
BLONDE REDHEAD In Particular Lying on my back. I heard music. Felt unsure & catastrophic. Had to tell myself it's only music. It blows my mind, but it's like that. nisam ležala na leđima, već sam gledala malo u daljinu kroz kišu i poneke kišobrane. Svirao je Blonde Redhead, pjevala je ona (Kazu Makino).. ne znam zašto nisam nikad previše obratila pozornost na njih.. tek mi je trebao taj dalek put da ih primjetim.. zapravo nemam poima zašto sam baš se od tuda počela sjećat tih savršenih par dana u Italiji? da počnem od početka? nekako mi se ne da.. odgađam ovo već tjedan dana.. najviše zbog razočarenja fotkama koje nisu nam naravno dobro ispale na mobitelima, a ovi talijani nikako da pošalju, danas se javio jedan da će skoro :)) a i proživljavam neke situacije već toliko puta u glavi sama i kroz razgovor sa Malim, i onda primjetim da je tu najmanje razmišljanja baš o samim koncertima, više o svim smiješnim i raznim drugim situacijama koje su nam se događale. naravno da je svaki koncert na kojem smo bili bio predivan.. ali svi su se poklopili u neke druge slagalice, a najviše u fino fino vino, i pivu :) ipak, nije bilo nikakvih rupa u sjećanju drugi dan, pred koncert je ostajala samo ona fina opijenost, muzikom, euforijom i trudom da pamtim sve pjesme, i ipak uhvatim koju jadnu fotku. a da krenem onda redom... bojala sam se malo tog koncerta, najviše zbog para.. sad mi je to smiješno.. potrošila sam 100 erua više nego što sam mislila, ali kaj sad.. za ništa mi nije žao.. čim smo se probudili u tri ujutro u petak 5.8. slijedio je šok kad sam ušla u kupaonu da nema vode.. poludila sam kad sam se sjetila da nema tuširanja duugih hm, par sati vožnje do zadra, pa cijeli brod.. pa u italiji ko zna.. ispalo je da je tuš bio tek drugi dan u subotu negdje popodne hehhee.. na brodu je bilo baš lijepo, iako je puhala bura i usporavala nas malo.. ipak već smo u startu kasnili malo po planovima, iako je brod trebao stić u 5 u Anconu, mi smo negdje tek oko pola 7 izašli van i jedva uhvatili vlak za Pesaro. brzi vlak koji vozi uz more svih 60 km i stvarno je lijepo vozit se njime.. eto, i tu počinje naša avantura.. već u Pesaru dok smo čekali bus za Urbino smo otkrili Birru Moretti (njam njam). čim smo izašli iz busa upoznali smo Francesca, našeg novog prijatelja, susjeda u kampu, uglavnom ludog i smiješnog tipa iz Udina koji je došao sam, sa kojim smo se družili svih tih 5 dana, i bez kojeg bi nam vjerojatno puno toga bilo otežano. prvo smo se dogovorili da je prekasno da sad idemo do kampa (4km dalek) i ostavljamo stvari jer ćemo zakasniti na koncert. našli smo neku birtiju di su nam pristali ostaviti stvari do ujutro.. a kako bi to bilo teško bez njega ne želim ni pomišljati, na engleskom sa talijanima. inače svi ljudi na festivalu su uglavnom bili mlađi, većina studenti i sasvim smo se dobro sporazumijevali na engleskom, ali starija ekipa, nema šanse.. tako da nam je on uvijek dobro došao i u tom smislu.. popili smo našu prvu butelju vina koju smo kupili još u Pesaru, i tada sam prvi put zažalila što sam zaboravila ponijeti otvarač, jer poslije je bilo i opasnih otvaranja boce.. već sam čula da je u Italiji vino jeftino i sve buteljirano, ali baš smo se oduševili kad smo vidjeli da za 2 eura možeš piti stvarno fino vino. meni bolje nego i naše iz vinarije koje kupujemo.. baš fino.. napokon smo ušli u tu tvrđavu, nakon što smo kupili kartu koja totalno jadno izgleda, bijela, bezveze.. završavao je Julian Cope, nismo ga na žalost vidjeli. poslije smo čuli da je imo skroz lud nastup. Mali je odmah primjetio kad smo ušli dok je bio još malo na stageu da liči na Iggy Popa. a navodno se i rezao po tijelu i tražio ostale iz benda da ga ližu.. nisam imala dojam da je takav, sad mi žao kaj ga nisam vidjela. da vidim i kakva mu je muzika, jer meni je na albumima čak i malo dosadan.. možda griješim.. uglavnom, tad je bio na redu Dinosaur jr. i sve što sam si mislila da ću lako ja u prvi red, kad svi pričaju o talijanima da su jadni na koncertu, nije bilo istina.. talijani nisu bili normalni, i totalno su bili nabrijani.. zapravo tek sam na bis primila se za ogradu koja je bila valjda 2 i pol metra od stagea.. svašta.. svirali su skoro sve što smo i mislili da hoće, jer su im više manje sve setliste jednake.. ako se ne varam počeli su sa Repulsion.. pa tako dalje.. jebiga, ja nisam vidjela nikakvu setlistu na podu iako sam gledala, tako da nisam imala kaj ni žicat. J Mascis je stvarno smiješan, gadno istina izgleda ispod te mase sijede kose, ali kad ga gledaš ionako se više usredotočiš na prste kako lete po gitari.. i kako cupka nogom cijelo vrijeme :)  Lou Barlow je bio skroz divlji, i skakao je posvuda..  Murphov set je bio skoro pa u liniji sa njima, tak da su sva trojca bila u prvom planu..  sve je zapravo tako brzo prošlo, iako su svirali dosta pjesama.. za bis Freak Scene, i opet kad preda publici onaj dio iz stiha, cause wheen i need a friend it's still you.. čuje se i na ovoj snimci iz bostona, koji je link ithink ostavio dole, pa ko želi čut.. odlično zvuče live.. sasvim uigrano i prijateljski.. uglavnom, kako drugačije mi je i moglo biti na koncertu od Dinosaur jr. nego jebeno dobro.. jedino razočaranje, nisu prodavali majice.. e zapravo, to je bilo baš veliko razočaranje, ali meni je bilo lakše jer sam zadnji dan dobila majicu od Yo La Tengo za ročkas, mali preuranjeni poklon, ali najslađi :)) znala sam da oni mogu imati samo takve, slatke majice.. poslije koncerta bili su neki dj-i u gradu.. da, Urbino je jedan stvarno predivan grad. i sav sav je u ciglama.. samo cigle, posvuda.. ja sam se na svakom koraku oduševljavala kako lijepi gradić. dosta podsjeća npr. na Motovun, na brdu, strme ulice itd. ali veći je ipak i meni moram reći, ipak ljepši. ali Motovun ima taj šarm jer je mali ipak.. problem je bio tu noć što smo morali smisliti što ćemo raditi do 7 ujutro kad se otvarala ta, što već, di smo ostavili stvari. bili smo na tom partiju do kraja, bila je ok muzika.. to je završilo negdje oko 2-3.. onda je Francesco počeo upoznavat talijane od svuda, pa smo za čas upoznali brdo ljudi. bilo je jako hladno tu noć vani, Mali i ja smo imali samo jednu majicu dugih rukava kod sebe, koju smo naizmjence nosili. na kraju krajeva smo ostali Frtancesco, Tomi (novi prijatelj talijan), Mali i ja.. od 4 do 7.. oprostili smo se sa ostalim talijanima uz novo naučene riječi: Pompino.. itd.. smiješno jako je bilo.. nismo znali kam bi išli malo odspavati jer je stvarno bilo hladno, pa se neko sjetio da odemo u crkvu. tako smo i otišli.. naravno da nisam mogla zaspat u crkvi, a i sve mi je bilo smiješno, pa sam se i pomolila u crkvi nakon dugo vremena.. uspjeli smo na kraju odgurat tih na kraju 4 sata, jer ovo se kasnije otvorilo, ležali smo (više se nažuljali) i u nekom haustoru ispred ulaza u poštu di je bilo toplije. u kamp smo stigli napokon autostopom, jer su se talijani pokazali savršeno ljubazni za to i svi odmah staju.. raširili šator i šta drugo nego legli spavat. mi smo imali taj dan pauzu jer smo kao štedili, tako da nismo vidjeli echo and the bunnymen.. pili smo fino vino ispred tvrđave i slušali koncert, za koji je poslije dosta ljudi reklo da je bio dosta depresivan.. malo izmoreni nismo taj dan toliko dugo ostali ni na tom partiju iako je bilo baš zabavno.. bili smo i u nekim bircevima, ali preskupo je tamo.. 3 eura piva, a čak nije ni od pol litre.. i nemreš pušit nigdje u zatvorenom.. zadnji dan festivala, nedjelja, je bio malo tmuran, da bi na kraju i počela padat ta kiša oko 6 sati kad smo mi otišli iz kampa.. svi su pokupovali kabanice.. pili smo vino, pivo i čekali da uđemo.. i tu počinje ovaj dio sa početka posta, koji se vidim podosta podužio, ali krenulo me.. dakle, Blonde Redhead.. stvarno su me dirnuli, jako mi se svidjelo, ova žena je preslatka..  iako sam ja samo čekala Yo La Tengo.. koji su se uštimavali valjda sat vremena.. već su ljudi izludili. ali barem je kiša prestala, čak su se i zvijezde pojavile dok su svirali. prva pjesma Night falls on Hoboken.. 20 minuta.. čudno za početak.. bila je takva tišina.. čulo se bljeskanje fotoaparata.. ipak poslije su malo živnuli, i Ira je pokazao da je pravi noise maker :)) fenomenalno.. predivno.. Georga je izgledala malo pokislo i zbunjeno.. basist, jako smiješan lik.. na jednoj pjesmi (jebiga, ja nemam taj album pa ni ne znam kako se zove) su imali i neku smiješnu koreografiju. i to je jako smiješno bilo.. stvarno za smijat i nevjerovat.. inače se dojmaju jako ozbiljno.. i organizirano.. imaju jednog tipa koji cijelo vrijeme uštimava gitare iza za iduću pjesmi Iri, a ima ih valjda 7,8 bez pretjerivanja. na kraju je tipa pored mene, koji je bio skroz na ogradi, pitao koju pjesmu želi čuti, ma daaa... on je poželio I Heard You Looking.. bilo bi bolje da je bilo nešto življe, npr. sa prvog albuma, ali dobro.. i tako je to završilo, oni su se prošetali kroz publiku, što ne znam što im je značilo.. imali su setlistu, ali nisam je uspjela dobit.  još smo se motali tu večer po gradu, upoznali još dvojcu talijana sa Sicilije koji su putovali i duže od nas, i sa njima se vratili u kamp. naravno opet stopom. čak i u to doba noći ljudi su super za stat. posebno tu večer je bilo jako smiješno stopanje. bilo nas je petero, tako kad nam je stao prvi auto, neki tip i žena su rekli da odu prvo njih trojca talijana, a da će se po nas vratit taj tip za 10 minuta. ja sam bila malo skeptična, ma da, baš će se on vraćat po nas.. ali je bio uvjerljiv i reko da nema zajebancije u to doba noći.. tako da smo ostali Mali i ja čekat, i brzo je došao po nas sa drugim autom. tip je legenda.. inače smo primjetili da talijani kad se zapričaju, posebno sa Francescom na talijanskom, da samo voze, uopće ne gledaju di će skrenut itd.. tako je bilo i sa ovim tipom, počeli smo pričati o muzici i spomenuo se odnekud Minutemen, Mike Watt, i tip je bio van sebe. da on obožava Iggya Popa, pa kao je Mike Watt svirao sa njim bla bla.. fulo je par skretanja u to vrijeme, i kad smo došli do auta di su bili ovi talijani, koji su nas čekali jer nije žena znala put do kampa, ovaj je stao na sred ceste.. i žena ga u čudu gleda, a on joj se dere kroz prozor: ''When I talk about Iggy Pop I have to stop!'' hhehe.. ludi talijan.. tako smo malo stajali nasred ceste u autu dok je on bio u euforuiji.. ipak stigli smo sretno u kamp, i još smo nastavili pit ispred našeg šatora fino vino sa sicilijancima i Francescom, a vino smo otvorili klinom od šatora i naravno razbili grlo pa prelijevali vino kroz maramicu u čaše koje smo uzeli u bircu di piva košta 3 eura. francesco je imao gitaru u šatoru, tako da je jedan od ove dvojce zasvirao, i smiješno je to bilo.. uspjela sam odspavati nekih tri sata, kad smo se morali ić spremat i odjavit se do 11 iz kampa. uglavnom, ja sam skroz oduševljena talijanima. žao mi je što nije bilo nikog iz hrvatske tamo.. naš brod za zadar je išao tek u 10 navečer tako da smo se odlučili u Pesaru okupat, i Francesco je išao sa nama, iako ne zna plivat, on je čuvao stvari na plaži i spavao :)) no, svejedno, mogao se i on kupat, jer tamo nema duboke vode valjda. što me baš briga naspram činjenici da se više ne bi nikad tamo okupala. grozno. ne vidiš ruku kad staviš pod vodu, iako iz daljine izgleda sve lijepo zeleno more, pijesak.. ali taj se pijesak valjda i sav digne i zamulja, no, ne bi ja rekla da je to samo pijesak.. uglavnom, bili smo ravno minutu u vodi i poslije se fino tuširali na plaži koja je stvarno predivna, duga i pješćana.. ali nema do našeg meni mora.. okupali smo se zato u Zadru, tj u Petrčanima kad smo došli natrag. sad kad se sjetim koji smo patrioti bili tamo u italiji. Francesco nam se već smijao.. kod nas u hrvatskoj, samo kroejša bla bla bla.. heheh.. zapravo smo zajebavali talijane da su lijeni, zato kaj ne rade ponedjeljkom, pa tamo u Pesaru nijedna picerija nije radila do 7 popodne (a tako je bilo koji dan, ne samo ponedjeljkom), da imaju ružno more itd.. još kad se sjetim njihovog naplaćivanja kao za service.. 3 eura! za pizzu koju smo čekali 45 minuta.. ma to su samo te sitnice.. zapravo je stvarno sve bilo predivno.. i ja bi opet.. ne znam, sad kad pogledam gore, meni se ne da čitat i potražit greške, kako će se nekom drugom.. znam barem jednog koji hoće, jer i on je bio tamo sa mnom i želi se prisjetit svega.. zato sam i pisala malo detaljnije, da ne zaboravim.. što ipak vjerujem da neću.. nadam se uskoro boljim slikama, žicala sam ljude.. pa dođe i to poslije.. i to je to.. ročkas mi je ovaj vikend.. ali ipak idući petak u močvari će biti super program tako da se tome baš veselim.. a ovaj vikend, tj. u subotu već sad mogu zamisliti kako će smiješno biti.. i napokon vidjet prijatelje.. |
04.08.2005., četvrtak
frequenze disturbate
|
tako, vratili smo se sa mora, bilo je super. a kako bi i bilo. sva sam izgorila i sad sam crna, valjda ko nikad, bilo je bolno, ali šta ćeš.. jako sam smiješno izgledala jedno vrijeme. a nije da se nizam trackala sa kremama svako malo. vidjeli smo tri koncerta: Gego, pa TBF, pa Angelic Upstarts (Live and Loud). TBF totalno razočaranje.. Gego presmiješan, najduži koncert na kojem sam bila ikad valjda, a ovaj festival.. ma joj.. sreća da smo kupili karte samo za prvi dan, jer bezveze.. malo ljudi, ovi bendovi a joooj, Angelic Upstarts kako sam i očekivala. Klinac na gitari, koji misli da je najjača faca (a dobro vjerojatno je presretan kaj svira sa njima, pa ima i razloga), pjevač sa bolesnim pogledom meni bio zakon, basist kao da si misli ajme šta ja tu radim. Nisam baš ja previše upoznata sa njihovim ''opusom'' imam samo neki best of, ali svaka druga pjesma je i bila sa toga, iako ih ja nisam sve prepoznala :) ostale su uglavnom bile kako je pjevač najavio: ''sa njihovog novog albuma koji je izašao prije 4 godine'' hehehe.. Možda nisam toliko oduševljena sa tim sve skupa zbog jako lošeg vina kojeg sam jedva ispila prije koncerta, ma fuj, ne znam zašto sam se i mučila. piva uvijek bolje legne. nikad nisam lošije gemište pila ko ove godine na moru, toplo vino, bljak! bili smo strgani najviše i zbog toga i što smo i inače pravi ljenjivci, moj dragi i ja.. još kad te na moru uhvati ta fjaka.. ali ipak išli smo svaki dan van, u kantun i tamo je standardno dobro i veselo i tak.. mi smo jedini koji tamo volimo sjediti unutra, a svi su ostali vani :)) zbog muzike, naravno. i zbog jednog još razloga mi je drago što nismo išli na uk subse tu subotu, koja je nama bila zadnja večer, jer u kantunu je bilo baš veselo i smiješno, i pustio nam je konobar NoMeansNo hi-hi :))) ma joj, more ko more, zadar mi je super, školjić je zakon, petrčane su fora (ali imaju loše vino!!!), u Sukošanu smo imali super kupanje kod frendice, i to je to, nismo išli previše okolo, ali bilo je lijepo i prekratko.  e da, tu ću biti već sutra.. jedva čekam. zapravo, prije toga opet zadar, pa brod do ancone, pa dolje kako sreća posluži. samo da ne zakasnimo na koncert.. a nećemo.. Dinosaur Jr. su zadnji tak da ne vjerujem po programu da će počet prije 23.. mislim da će mi tek kad stanem ispred stejđa doć iz dupeta u glavu da sam ja stvarno tamo di ću i bit :) vidjet ću Dinosaur Jr. Yo La Tengo, i još što mi nije toliko napeto, ali svejedno me veseli, Blonde Redhead, Julian Cope i Echo and the Bunnymen.. jedva čekam taj osjećaj, jer sad još nemam neki dojam. već mislim da će talijani biti ko mlitavci neki tamo, ali to me nije briga. veseli me put, bojim se malo vremena.. a bome i nabijenih cijena. potrošit ćemo više para nego što smo prvo planirali, ali nadam se ne previše.. bilo bi najbolje da organiziraju neki free camping tamo, ili barem da ljudi spontano rašire šatore.. pa bi i mi svoju kuću. jer kamp jedini koji ima tamo je udaljen 2 km od grada, i još je preskup za kamp sa 1*. ma nešto ćemo smislit. meni samo treba malo zemlje i tuš, ne mora biti ni topla voda, nije bed. ovako nekako valjda izgleda ta tvrđava di će biti koncerti  ništa, još malo radim na poslu, opet sam tu iduću srijedu, nadam se sa veselim vijestima i super osjećajem.. zašto ja moram brijati da će nešto poć po krivu?? brijem, ne može bit loše! još samo da sunce izađe.. ovaj zagreb je katastrofa od kad sam se vratila ružno je vrijeme i pada ova kiša. samo da je na moru lijepo. kupat ćemo se u ponedjeljak na talijanskoj strani jadrana.. baš me zanima to. po slikama mi izgleda onak, malo čudno. imaju zgrade na plaži?? a dobro, bit će zanimljivo i to vidjet..  a da, budući da se Mali posebno potrudio u slaganju kompilacija za more, moram se malo i na to svrnuti.. bilo je tu apsolutno svega, od svih naših hitova ove godine, Meat Puppetsa, NoMeansNo, Sebadoh, Big Black, Shellac, Pere Ubu, Mimutemen, Minor Threat i još štošta, i to se najviše slušalo u autu, ipak sve skupa hit cd na moru je bio Neil Young :))) predivno... jedino što nam se nekako baš nije dalo slušat je dino jr. zanimljivo.. i za kraj I've been waiting for you And you've been coming to me For such a long time now Such a long time now. |
15.07.2005., petak
they always come
 a koja fora, sve samo sa prva tri albuma: Dinosaur, You're living all over me i Bug.. kaj Dinosaur Jr. nije postojao nakon što je Lou otišo? :( a nema veze, meni se i ovo sviđa. iako bi voljela live čuti i Water, I Don't Think So i još ponešto sa drugih albuma.. idem doma za 4 minute.. ovo je onak na brzinu. najčešće petkom pišem pa eto.. idem idući tjedan na more i ne mogu dočekat.. još samo dva radna dana idući tjedan i kupanac :)) i pijančevanje u Kantunu.. koji dragi birc, spašava Zadar. dobro ove godine je i taj festival, i to je super.. ma idem ja.. out on the weekend :) |
08.07.2005., petak
rags and bones
|
hihi.. dani tako brzo prolaze, i bliži se more.. supač :) nisam dugo pisala, a ne da mi se.. ima već skoro tjedan dana da sam bila na NoMeansNo ali još mi je friško, jer i bilo je toliko super. nemam fotke, slikali smo samo sa mobom, a nisu niš posebno ispale. tražim po netu i uopće nema puno, a tamo je toliko ljudi blicalo.. nadala sam se da će nešto od toga i završiti na blogovima i po netu :( šteta. ali nisu slike te koju mogu to dočarati.. a dan prije je isto bio predobar izlazak, spunk po običaju, smo što su nas dj i njegova ljupka frendica Ljerka skoro oženili :)) nedjelja, koliko je se sjećam.. je bila odlična.. roštilj na viksi od frendice sa posla na Kupi. i kupala sam se u rijeci nakon više od 10 godina kad sam se kao mala stalno kupala na Uni.. zaboravila sam kako su rijeke brze i da ne možeš plutat na leđima jer ćeš završit 300m nizvodno :)) sad sam se prisjetila, nisam naravno imala tu snagu da plivam natrag pa sam ko pravi luzer izašla van. i opet sam se prisjetila da nikad nikad ne sjedam pijana kod pijanog frenda u auto ić tražit pljuge u nedjelju u 6 popodne u najvećoj selendri.. nismo se okrenuli na krov, to sam se samo molila.. užassss.. dobro je sve prošlo.. povratka doma se ne sjećam, mislila sam da sam spavala, ali veli mali da nisam, nego da sam ga navodila na krivi put, u krivom smejru sam čitala kartu hehe. a dan poslije nakon 4 sata spavanja ubitačan ponedjeljak na poslu, uz mamurluk :(( jučer smo išli kupiti šator za italiju, jer onaj koji mali ima je malo premali za nas dugonoge. i malo smo se zanijeli i kupili šator za 4 osobe koji je ogroman (kuća!) haha.. jučer smo ga raširili u mom vrtu i super je, ali zaista prevelik, tak da ga mijenjam za nešto manji, onaj za 3 osobe :)) ali barem je dovoljno visok da se mogu normalno sjest u njega i presvuć se npr. znam koliko sam imala komplikacija sa tim u motovunu nekad. nemam dojam da je petak, ovaj tjedan je bio malo prenabrijan za mene. u ponedjeljak sam radila 11 sati u komadu, a u utorak imala tri ispita - dva prošla, jedan pala, nije loše. sve skupa 3 na ovom roku.. jedva čekam da se više riješim tog faksa, stvarno sam jedna od rekorderki u studiranju. ali barem sam se uspjela ufurat ponovo u to učenje (nakon jedno 3 godine zajebavanja i ne prilaženja skoro faksu)iako radim i nisam baš raspoložena za mozganje nakon posla :) ajme, ne vjerujem da pišem o tome. idem ja radit rađe.. danas su babies u spunku. hmhmhmhmh.. malog mi nema, a sve mi se čini da nitko neće poželjet na to ić. kao zatvaranje močvare.. nek je zauvijek zatvore, ionako je čisto sranje!!! |
30.06.2005., četvrtak
Tajna povijest Rocka
|
spavala sam tri sata samo sinoć, doslovno sam progutala Tajnu povijest rocka. a nije da nisam imala pametnijeg posla :( knjiga je stvarno super, i došlo mi je da opet iz početka stavim si te sve moje drage bendove i slušam i slušam, samo da slušam muziku. Thurston Moore ima najviše mislim komentara u knjizi, i puno je tih bendova utjecalo na njega, kaže on. i Lou Barlow je puno komentirao, i na kraju pod poglavljem o Minutemen sam je rekao: Ako bi se izjašnjavali o cjelovitom utjecaju, na mene su ga izvršili Minutemen. :)) jedva čekam da nabavim neke bendove koji su navedeni u toj knjizi, za koje stvarno nisam nikad čula. posebno mi je bilo dirljivo poglavlje nazvano Naivni Rock, u kojem su navedeni Shaggs, Half Japanese, Daniel Johnston i Jonathan Richman (sad mi je žao što nisam bila na njegovom koncertu u močvari). bilo je i smiješno i žalosno za čitat. The Shaggs, tri sestre koje nisu imale poima o sviranju, ali radile su to iskreno i s emocijama. i svi koji su čuli njihov album Philosophy of the World bili su u čudu, kao, šta je ovo.. Lou Barlow je rekao kad je čuo tu ploču: Bože pomozi! Ta ploča je toliko trknuta, toliko savršena. Tekstovi su cjeloviti, sviranje je odlučno, ali raštimano. Obožavao sam puštati tu ploču i promatrati kakav će biti izraz lica slušatelja... :) baš bi to voljela čuti. kao i Daniela Johnstona, koji je bolovao od bipolarne depresije, i često posjećivao institucije za mentalno zdravlje. radio je u McDonald'su i poklanjao svoje kazete svakom tko ih je htjeo uzeti. mogao je uspjeti, ali bi svaki put puko kad bi se približio tome, prestao uzimati lijekove, čak i mislio da je u misiji spašavanja svijeta. ma knjiga je puna detalja, i znam da ću je čitati još puno puta. baš mi je dobra :) sad sam na poslu i onda idem na ispit :( i umjesto da sam jučer učila ja sam čitala o mojim omiljenim bendovima. i vjerojatno bi dobila 5 kad bi me to pitali na ispitu, šteta što ja pišem jedan od najglupljih ispita na faksu koji nije nimalo interesantan. |
29.06.2005., srijeda
thirsty and miserable
|
šta, opet me nije dugo bilo.. ma.. bilo je svega ovih dana.. vijest je: nismo išli na Sonic Youth.. i to je tužno. zajebala nas lagano agencija, i nisu nam uspjeli nabaviti karte.. prebolili smo to, bit će još Sonic Youtha.. ili kako obično ide, čekat ću da se raspadnu, pa da naprave reunion da ih odem napokon pogledat. a ne! bilo je neizvjesno do samog kraja, nisu se javljali, da bi na kraju rekli a ne možemo, bla bla.. ne znam di je zapelo, valjda nisu mogli preko neta naručit karte.. budale. kad nitko od nas nema kreditnu karticu, da ima sami bi mi to riješili. za dinosaur jr. nam se to neće desit! tamo idemo bez obzira na karte, to je ipak neki festival i ne vjerujem da će uopće bit rasprodano.. već smo napravili plan puta, iii jedva čekam. šteta što je u italiji, vidim reakcije ljudi kad se vrate sa koncerata po italiji da samo pljuju po statičnim i nezainteresiranim talijanima. baš me briga mene ništa neće zaustavit u skakanju kad vidim slavnu trojku. za sada, treba se pržit u ovom prevrućem zagrebu, i napokon za nekih dva tjedna na more.. juuuhuuuhuuhu.. u subotu No Means No.. u vjerujem prevrućem KSETu, ali priča se da će kiša, neka neka..  danas smo mali i ja kupili knjigu Tajna Povijest Rocka. malo smo je listali i jedva čekam da je pročitam.. čini se skroz super. puno je tu bendova koje volim, a još više stvarno onih za koje nisam nikad čula.. kako i piše na knizi. stavila sam si sada Big Black, iako sam mislila da mi neće baš pasati, ali totalno mi pašu.. u knjizi su stavili jedan citat od Steve Albinija iz nekog radio intervjua: Da se na neki način nisam mogao ispucati, sigurno bih se ustrijelio. A kako ne volim sport, ne volim disco, ne drogiram se, ne pijem, ne lupam glavom po podu, nemam ženu da je pretučem, imam Big Black.luđak, ali što bi mi bez njega :) np big black - bazooka joe |
13.06.2005., ponedjeljak
Losers, Boozers, And Heroes
|
danas radim do 7.. nakon dugo vremana.. nije to ni loše, jer nema ni posla i mogu se zajebavat i slušat muziku itd.. na listi mi je Black Flag, Rapeman i Suicide.. i dobri su mi.. a moj mali je mislio da mi se neće svidjeti :P u petak je bilo super u spunku, svirali su My Buddy Moose i Casual Elvis. meni je bilo super, dobra su mi oba benda. iznanadila sam se kad sam vidjela da i poznam poneke članove ovog drugog.. hehhe.. puno je ljudi bilo, i bilo je pijano i veselo, onako kako i treba da bude! i put doma je bio zabavan, a zna se da to određuje često koliko je kvalitetan izlazak bio. išli smo sa martinom i izvorom, koji su bili još pijaniji.. i jeli smo picu i tak.. ne mogu se sjetiti što je to meni još bilo zabavno.. dobili smo double nickles on the dime od minutemen-a napokon :) i našoj sreći nije bilo kraja, dok nisam čula da od negdje 33. pjesme do kraja se pojavljuju neki čudni pucketavi zvukovi koji su vrlo iritantni :((( a jebiga.. i danas smo uplatili loto.. i saznali da će i u zadru nam biti zabavno. live & loud festival je 29. i 30. 7. i sviraju UK Subsi i Angelic Upstarts :)) super, super. ovo ljeto sve više obećaje odličnu zabavu. samo još pare manjkaju.. ali i to će se već nekako riješiti. to znači, ne samo zbog toga, nego i zbog novog programa štednje da nema motovuna ove godine :( opet. sve će to ispraviti 5.8. i Dinosaur Jr. još ne mogu vjerovati!!!  a zapravo u zadnje vrijeme najviše na mp3 playeru slušam fIREHOSE - flyin' the flannel, jednostavno obožavam ovaj album! sve i jedna pjesma je savršena.. a tako mi je odlična ova iz naslova, posebno sam kraj.. koncert od Mike Watta sve mi je jasnije mi je bio jedan od najdražih, i stvarno bi bilo predivno opet doživjeti to.. |
09.06.2005., četvrtak
Freak Scene
|
nema me jer sam svugdje više nego za kompom, za promjenu.. a i ništa se ne događa.. osim... jučer smo platili karte za sonic youth.. tak da je to to. još se previše ne veselim tome jer mi izgleda nekak daleko, iako zapravo i nije.. ali sad sam malo prije čula informaciju koja me totalno zaokupila i sad ne znam što bi.. joooj.. da, dakle Dinosaur Jr. svira 5.8. u Italiji na nekakvom festivalu blizu Ancone, a što je najbolje drugi dan je i Yo La Tengo!!! baš sam pričala sa malim preko telefona koji mi je i javio tu prekrasno-tešku vijest, i računali smo koliko bi nas to koštalo.. i jaooo.. najbolje je od svega što se baš par dana prije toga vraćamo iz zadra u zagreb, jer ja moram raditi :( i onda bi ispalo da se u petak (5.8.) opet moramo vraćati u zadar na brod za anconu, pa još i vlak do tog mjesta Urbino, pa još karta za to.. itd.. uglavnom 1500 kuna za svakog.. uf.. a taman 600 kuna sad za sonic youth negdje, pa more, pa još i to.. zaključak je da nam nema druge nego igrat loto :) heheh.. ali ja se nadam da će nešto uletit. ne želim da mi novci pokvare ovako nešto, koliko to god bahato zvučalo. i tako.. ne znam.. sad sam previše u tome da ne mogu dalje nešto smišljat.. ako ima netko neku ideju kako jeftinije doć do ancone neka se slobodno javi. ja bi na koncert!!!!!! ja bi gledala ovog starog oronulog luđaka :)  |
20.05.2005., petak
out on the weekend
|
ta srijeda je što više razmišljam baš ispala dobra.. nakon što je stala ona kiša i grmljavina, pa se malo razvedrilo, pa se opet naoblačilo.. otišli smo pit kod frendice i frenda i njihovog Ogromnog psa, kojeg se mali i ja bojimo, jer stvarno je ogroman.. ja većeg nikad vidjela nisam.. i sav je čupav.. (sa njima ćemo i u ferraru na sonic youth.. e to će tek biti veselo) i to zagrijavanje pred koncert je ispalo kao pravo pijančevanje, pa smo krenuli tek oko 10 prema močvari i kad smo stigli, lagano još ispijajući gemišt za put, zapravo je već završio i peach pit i lunar.. a jebiga.. taman je počinjala analena, ali nije mi se dalo biti unutra, pa smo se smjestili na terasi na zraku, da ne bi bilo negativnih posljedica.. kako se dalje razvijalo ne znam.. poslije koncerta već se dosta ispraznilo unutra, i meni bilo taman za plesat. muzika je bila super.. i šteta što je bilo brzo gotovo.. poslije uobičajeno put prema savskoj, pekara, burek, spavanje kod malog.. i rano buđenje.. tome se ne bunim.. jer to mi je ipak najdraže buđenje :) danas je nekako pozitivan dan, šef mi ima ročkas pa je vesela atmosfera. sunce je, petak.. i sve nekako obećava.. razmišljam što da sistavim na mp3 player za put kući, sluša mi se nešto veselo, hm.. bzzz.. mislim da će biti Neil Young ipak..4 se približava.. gasim se.. |
18.05.2005., srijeda
blah, blah, blah
|
danas je izgleda takav dan.. svi su neki nadrkanac.. ja ne.. ali hrpa ljudi preko telefona kaj me zvalo na posao mi je maltine opsovalao sve po spisku. dobro, znam da i radim takav posao, gdje moram pričati sa ljudima na telefon, ali rijetki su danas bili ti koji su se normalno razgovarali.. i sve neka idiotska prc kao pitanja tipa kad će izaći pentium 60, mogu dobit bill gatesa ili kad će izać novi microsoft dildo hahhaa.. da, ovome sam se čak i nasmijala, valjda iz očaja.. loša biometeorološka prognoza? ko bi ga znao.. ja ne znam kako ljudi mogu biti tako naporni.. kak im se da zvat.. danas idem u močvaru, i baš se veselim. fali mi ta močvara. nisam dugo bila.. kad imaju jadan program. ali danas svira Peach Pit, Lunar i Analena. i ja se veselim zbog Peach Pita.. a ova kiša baš je morala pasti i pokvariti doživljaj.. (trenutno je vani totalni mrak, i pljušti ko ludo, i grmiiiii... bar imam prozor) mojoj maloj vili je danas ročkas.. pa što da kažem Bruce sretan ti ročkas! nadam se da ćemo ga uskoro dostojno i proslaviti :) inače jučer smo napokon počeli razmišljati o moru, o ljetu itd. di kako kada.. i da, po svemu sudeći idemo na Sonic Youth, jupijupi! jedva čekam.. a na more je već moguće da odemo u 7. mjesecu. što znači da ću većinu 8. provest u gadnom ljetnom vrućem zagrebu.. ali dobro. ništa još nije sigurno. ali jedva čekam da odem na more. a poslije i do motovuna možda. nisam išla prošle godine (radila sam grrr) pa mi se ide. ali da li ću moći izdržati tih 5 dana bančenja kao nekad, nisam baš sigurna. svejedno, tamo je uvijek veselo. opet jedan post zbrda'zdola.. ali izgnjavili me ovi svi bolesnici, ne mogu na pauzu jer sam sama, ni muziku ne mogu slušati jer svako malo zvoni telefon, a ja je volim stavit na slušalice kad sam na poslu.. pa eto.. idem danas van, to me drži... peach pit.. jupiii..  |
16.05.2005., ponedjeljak
Makes no sense...
|
a što reć nego napokon!!!!! (14.5.85. - prije eto nešto više od 20 godina!! Camden Palace, London) set lista: 1. New Day Rising 2. It's Not Funny Any More 3. Everything Falls Apart 4. The Girl Who Lives On Heaven Hill 5. I Apologize 6. If I Told You 7. Folklore 8. Terms Of Psychic Warfare 9. Powerline 10. Books About UFOs 11. Chatered Trips 12. Diane 13. Celebrated Summer 14. Every Everything 15. Makes No Sense At All 16. Pink Turns To Blue 17. Ticket To Ride 18. Recurring Dreams/Eight Miles High 19. Love Is All Around  prošlu srijedu smo dobili vhs i odmah smo išli gledati.. ma ne znam što reć nego.. prejebeno!!! u nekim trenucima se može toliko i nasmijati, posebno Greg Nortonu, koji je stvarno jako smiješan. . kad sam ga vidjela na nekim slikama i izgledao je tako, ali on stvarno tako izgleda, nije da su ga baš slučajno uhvatili :) kao na onoj slici (izbečio!) heheh. ali odličan je.. a imaju i neke misteriozne scene kad npr. ima neku treću ruku na svom basu, i nismo mogli dokučiti čija je to ruka.. svi komentiraju kako je on jedini koji nije gay, a sad radi kao kuhar, tj ima svoj restoran.. sa ženom :) mislim, meni je to baš skroz svejedno. ali da ne znam, stvarno bi rekla da je on :) a ova dvojca.. prva reakcija je bila ajme kako su debeli :) ali ubrzo je bilo opće oduševljenje.. ja stvarno obožavam taj bend i gledat ih ovako, osjetila sam razne osjećaje.. i sama pomisao, da sam ih barem ja mogla tako gledati.. (hm.. tada sam bila pred školu) publika im je zakon. pravi engleski pankeri :) posebno jedna pankerica kaj se na 10minutnoj izvedbi (inače totalno odličnoj!) reoccurring dreams sasvim razbacala..  heheh.. a Bob Mould stvarno je buco... ali dao je sve od sebe, sviraju bez stanke, ne znam sad koliko traje koncert, više od sat vremena.. i sve super super stvari... ali Grant Hart.. uvijek sam se divila kako može super svirati bubnjeve i pjevat.. i kad sam ga gledala izgledao mi je tako moćan. stvarno je jak :)  da ove su fotke... heheh. naravno da nisu dobre kavalitete, ali tek da dočara barem malo ugođaj.. mislim da ću pogledat taj video jako puno puta.. trenutno nemam što više reć.. smiješno je sročen ovaj post, ali ja sam još pod dojmom :) |
11.05.2005., srijeda
gone bald
|
hm... sad mi smiješno izgleda ova slika u zadnjem postu, jer eto, na kraju ipak nismo išli.. kako čujem komentare za sada na forumu, ne znam ljudi kao da nisu nešto posebno oduševljeni.. šta, onda mi ne bi trebalo biti žao? ali ipak mi je žao.. ne volim propuštat koncerte zbog manjka novaca.. posebno jer sam sama kriva i ne znam rasporedit pametno novce. al dobro kaj sad.. valjda ću sad više pazit jer ne bi htjela da mi se to ponovo dogodi.. no.. bila sam na Gone Bald u KSETu na onaj gadni kišni ponedjeljak, (nije da su i ovi dani nakon nešto bolji) i meni je bilo super. od samog početka kad smo ušli u KSET malo iza 9, nije uopće bilo ljudi skoro, popeli smo se na galeriju i skužili muziku. mate je puštao, i sve do jedna pjesma..... ma svaka čast! tako da sam si mislila pa makar koncert ispo bezveze, zbog ovog je vrijedilo doć.. koncert je počeo kasnije nešto i odmah sa Expressway to yr skull... meni su super svirali, pjevač je malo arogantan, ali zaboli me.. super sviraju.. jedino ova nova pjesma sa Andrejom na trubi mi je bila dosadna.. a sjećam se te Andreje kad je radila u Melinu :) posebno kad je plesala sa Mirkom Fodorom hahahaha.. smiješno je to bilo.. uglavnom, koncert super.. smiješno je bilo kako se ljudima nije dalo pljeskat, derat, ništa previše.. pa kad je završilo, vidjelo se kako su se mislili vratiti na bis, ali da ih niko previše ne doživljava :) pa su se malo prek volje vratili.. i rekli da nejdemo nigdje jer slijedi ''iznenađenje''.. i iznenađenje stvarno je i bilo! slučajno smo se našli u prvom redu i ostala sam prestrašena.. Peach Pit sa Razorbladeom na vokalu!!! fenomenalno!!!! ovaj je podivljo pa se još malo glupirao, ali neka mu.. čak je srao kao ljudi koji vam je pa ovo je PIČ PIT!!! ma.. uglavnom u nekom trenutku se bacio skoro na mene, pa se viješao po bubnjevima i tak.. lud, šašav.. i sve skupa.. basist mi je bio super  što dalje, ne znam.. možda Sonic Youth 28.6. u Ferrari, Italija.. --> tražimo prijevoz!!!! mislim da se sunce pojavljuje... :))) |